preskoči na sadržaj

Osnovna škola Zlatar Bistrica

Login
Tražilica
e-Dnevnik i e-Potvrde

ORGANIZACIJA RADA

Smjena "A" (1. - 4. r. ujutro, 5. - 8. r. popodne)

Smjena "B"  (5. - 8. r. ujutro, 1. - 4. r. popodne)

Školsko zvono
 
 
Termini informacija

Nastava na daljinu

      Virtualni razredi

    5.a     6.a      7.a   8.a

    5.b                7.b   8.b

      Virtualna zbornica

    Virtualna školska knjižnic

Pogledajmo...

  

 

      "Sigurna škola"

"Za 1000 radosti" - "Na strani dobra"

SPOT Za 1000 radosti-Na strani dobra

 

Korisne poveznice: 

         Program: "Stvaraonica"

 

MI EKOLOGIJU ŽIVIMO!

Sanjareći o jutru obasjanim suncem, slatkastom okusu okruglih crvenih jabuka i o nježnom mirisu rascvjetalih ruža, krenuli smo putem očuvanja okoliša za nadolazeće generacije. Misleći o budućnosti, Osnovna škola Zlatar Bistrica postala je prva Eko-škola u Krapinsko-zagorskoj županiji.  Učenici naše škole,  zajedno sa svojim učiteljima, prije više od jednog desetljeća započeli su s nizom uspješnih ekoloških aktivnosti, a ove godine dobili smo prestižnu Zelenu zastavu  i «Zlatni certifikat»  Međunarodne eko-škole.

Ovo je djelić učeničkih eko radova. 

 

I čovjek je dio prirode

»Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji i svim gmizavcima što puze po zemlji…»

                                                                                                   ( Knjiga Postanka)

Čovjek je od davnina  imao zadaću štititi svijet oko sebe. Sva prirodna bogatstva ljudima su darovana  s ciljem  da ih iskoriste u pozitivne svrhe te da skladno žive zajedno s prirodom. U današnjim vremenima sa sve većim napretkom industrije  manje pažnje se posvećuje  okolišu koji nam je davao puno toga dok smo mi njemu uzimali.

Onečišćenje okoliša glavni je problem zbog kojeg priroda sve više pati.

Tko je stvorio šume, drveće, cvijeće, zelenilo…? Svatko od nas ima drugačiji odgovor na ovo pitanje, ali cilj bi nam trebao biti isti : zaštita svijeta oko nas, svijeta u kojem živimo.

Smatram da čovjek još uvijek ne shvaća kakav  učinak na njega samoga ima zagađenje.

Moja poruka svim stanovnicima našeg planeta glasi:» Ujedinimo  se  i borimo  za opstanak našeg planeta koji je dom nama i svim živim bićima!« 

Viktorija Gorički, 8. razred  

 

Čovjek je prirodi (ne)prijatelj

Iz dana u dan slušam nove vijesti: “Izbjegnut novi Černobil, Velik potres pogodio Japan, Tsunami prouzročio veliku štetu!“

Pitam se tko je prouzročio toliku štetu, posijao toliko smrti, uništenja, bolesti, straha… Kažu da su se sudarile tektonske ploče. Je li trebalo graditi nuklearnu elektranu znajući da je regija na kojoj se gradi zapravo mjesto gdje su potresi uobičajeni? Priroda je samo podsjetila čovjeka na to kako je nemoćan kao obični mali crv. Poštedjela ga je nuklearne katastrofe, no priroda se uvijek može predomisliti, još uvijek može nasamariti čovjeka i pokazati mu da se neke mrlje ne mogu oprati. Mora su zagađena, zrak pun stakleničkih plinova koji sve dublje i dublje nagrizaju atmosferu. Masovno se sijeku šume, a ljudi pesticidima i raznim drugim pripravcima nemilice truju oranice.

Ne dopustimo da nam Zemlja bude onečišćena i izgleda kao plavo ruho umrljano kavom, mutnih izbezumljenih očiju, kose neravnomjerno podrezane, kože suhe i naborane.

Jesmo li mi ljudi svjesni da ovo činimo svom domu, svom planetu? Ima li kraja prekomjernom iskorištavanju prirode? Hoćemo li ikad požaliti zbog svojih postupaka? Hoće li nam priroda ikad oprostiti?

Leon Andrec, 7. razred

 

Ljudi su krivi za propast prirode

Do kada će čovjek lutati ovim svijetom i očekivati beskonačnost? Do kada će bezobzirno uništavati prirodu? Priroda je mnogo dala čovjeku. Čovjek uzima sve, a ne daje ništa. Mislim da smo svi zaboravili važnost i značenje one stare indijanske poslovice: „Prirodu nismo naslijedili od svojih predaka, nego posudili od svojih potomaka.“ Trebali bismo sačuvati okoliš za nadolazeće generacije, u protivnom, što će njima ostati?

Ljudi su krivi za propast prirode. Sva nastojanja da prikrijem nezadovoljstvo u vezi toga su odviše uzaludna. Mnogo je problema u svijetu. Neki od najvećih su nestajanje šuma zbog iskorištavanja drva i urbanizacije te otapanje ledenjaka zbog efekta staklenika, ali ja mislim da je najveći problem prekomjerno zagađivanje vode. Voda nam je veoma potrebna, a crna predviđanja su da će se zbog nje voditi ratovi. Izgledi za bilo kakvo poboljšanje mi ne djeluju naročito dobro. Ljudi nekontrolirano iskorištavaju prirodu zbog profita pa čak i ugode. Priroda nas uvijek iznova upozoravala poplavama, sušama, olujama, no hoćemo li sljedeći put prepoznati upozorenje? Znanje čovječanstva koristi se u krive svrhe. Problem je u ljudskom egu koji teži  modernijem svijetu pri tome zaboravljajući na prirodu.

Nadam se  promjenama, u to da će se ljudi možda opametiti kada shvate da  to što rade nije dobro, no tek sada shvaćam koliko sam zapravo daleko od te utopističke želje. Koliko je još prirodnih katastrofa potrebno? Nije nam nimalo stalo do vlastite budućnosti. Uživamo u vlastitim željama toliko da smo i zaboravili da nam je sve što imamo dala upravo priroda. Dopuštam si izgovoriti da smo zamijenili prirodu  tehnološkim čudima. S prvim razmišljanjem o ovom ekološkom problemu činilo mi se da mogu poboljšati neke stvari, no ima li stvarno lakoće u tome? Tko sam ja? Samo mali čovjek u svijetu koji ne može ništa promijeniti. Sami sebe tjeramo u modernije doba bez trunke savjesti u vezi prirode. Što nam je priroda kriva? Ne shvaćamo, ili ne želimo shvatiti, da ugrožavanjem prirode ugrožavamo sebe. Čovječe, okreni se, pogledaj  u zrcalo istine i shvati da bi za par godina svijet mogao biti drugačiji.

I što mi preostaje? Preostaje mi sanjati o jutru obojanom proljećem, o slatkastom okusu okruglih jabuka i o nježnom mirisu rascvjetanih ruža.

Takav svijet bismo trebali ostaviti svojim potomcima.

Iva Sviben, 7. razred

 

Proljeće i ja  

Jednog sam dana osjetila blag miris cvijeća. Sunčeve su zrake dopirale kroz prozor moje sobe, a zatim su me te iste zrake probudile. Odmah sam shvatila da je stiglo proljeće. Bila sam najsretnija na svijetu.  

Kad sam izašla na zrak, osjetila sam miris svježe zelene trave, primijetila sam da je nebo vedro, a miris prelijepog cvijeća bio je blag. Ptice su veselo cvrkutale i uživale kao i ja. Pomislila sam na sunce, igre s prijateljima i uživanje. Osjećala sam slobodu. Primijetila sam kako baka i djed okopavaju vrt, a zatim sam prebacila pogled na nekoliko žutih, krhkih i predivnih jaglaca koji su nedavno nikli u našem dvorištu. Prihvatila sam se posla i zajedno s bakom i djedom posijala nekoliko sjemenaka. Malo kasnije krenula sam u šetnju i začula žuborenje obližnjeg potoka. Još uvijek nisam mogla vjerovati da je proljeće napokon stiglo u naš zagorski zavičaj.

Zaželjela sam da svaki dan bude kao ovaj.

Beti Pavleković, 5. razred

 

Posljednja opomena

Svaki čovjek može puno učiniti da očuva prirodu. Ja se uvijek trudim učiniti sve što mogu. Neki dan sam vidio smeće u parku. Pokupio sam ga i odnio u koš za smeće. Trudim se čuvati zelene površine i cvijeće. Treba čuvati svako zasađeno stablo. Znam da je sve to malo, ali svaka naša pomoć prirodi puno znači.

Daniel Cimić, 2. razred

 

Susret s mravom

Jednog sunčanog dana šetala sam livadom. Ugledala sam mravinjak. Zastala sam da ga bolje pogledam. Svi mravi su užurbano nosili komadiće voća. Kao maleni vojnici trčali su prema mravinjaku i nestajali u zemlju. Bila sam vrlo znatiželjna, ali nisam se usudila dodirnuti ih. Dok sam bila manja, mnogo puta sam pogriješila pa su me mravi upiknuli. Zato ih sada samo gledam i divim se njihovoj snazi i upornosti jer često nose teret teži od sebe. Ne kaže se uzalud: «Marljiv kao mrav.»

Lara Pugar, 2. razred

 

VELIKI SVIJETE PISMO TI PIŠE DIJETE

Dragi ljudi!

Čuvajte naš planet Zemlju jer nam je to jedini dom! Nemojte zagađivati okoliš! Tamo gdje otpilite drvo, trebali biste posaditi novo. Sadite cvijeće jer nam je tako okoliš ljepši. Čuvajte potoke, jezera i more. 

Vaša Ema

Dragi ljudi!

Prestanite se ponašati zločesto prema vodi! Budite odgovorni! Učinite ono što učite nas djecu. Vi radite suprotno onomu što govorite. Uništavate vode raznim otrovima i zbog toga ugibaju mnoge životinje. Probudite se! Učinite nešto! Ako nastavite tako nestat će vode na Zemlji.

 Vaša Mihaela

Dragi ljudi!

Ne bacajte smeće u vodu. Voda je izvor života. Bez nje ne možemo živjeti. Ona je neophodna za život nas i naraštaja poslije nas. Zato vas molimo da je sačuvamo jer je ona najveće blago na ovom svijetu. Sačuvajmo naše rijeke, potoke i jezera od svih vrsta zagađenja.

 Vaša Ana Marija

 Učenici 2. razreda 

 

 Ivančica

  

Liepa je Ivančica,

stvarne liepa!

Ak buš išel z vrha dole,

čul buš popevku:

„Polek jedne velke gore…“

Ak buš išel male niže,

čul buš popevku:

„Oko jene hiže.“

Pri pajdašu buš spil jenu na brzaki.

Tam se bu popevalo:

„Hej, haj, veseljaki!“

„Falen Isus i Marija“

popevaju Kajde,

ali liepa je i ona:

„Sel si bum pod brajde.“

Od Ivančice do Zagreba

put je dug,

o tem nam popeva:

“Zagorski cug.“

 

Ivan Kuljak, 7. razred, 

Pohvaljen rad na XXX smotri dječjega kajkavskoga pjesništva «Dragutin Domjanić», Sv. Ivan Zelina, 2010. 

 

     Leptir, Zrinka Jurec  

 

Eko kutić razredne nastave 

Eko kutić predmetne nastave 

Obilježavanje Dana kruha – Dana zahvalnosti za plodove zemlje, Lobor 

“Lepe ti je Zagorje zelene”, Ivan Kuljak, 7.raz. 

„Jesen nas daruje“, Jana Jakopec, 4. raz. 

Planet Zemlja, Josip Kuljak, 2. raz., objavljeno u Smibu, travanj, 2011. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

preskoči na navigaciju